Oživljavanje antike – maturalac u Grčkoj

Započeli smo putovanje u ugodnih 2 sata poslije ponoći ukrcajem na autobus te dvanaestosatnom vožnjom do Ancone u kojoj smo svi, i profesori i učenici, shvatili da nas čeka mnogo bolova u leđima i vratovima sljedećih 10 dana.

Kako smo po dolasku u luku shvatili da bismo svi najradije gledali madrac mekanoga kreveta sklopljenih očiju, odlučili smo da ćemo preskočiti razgledavanje renesansne Ancone. Ukrcavši se na brod za Igoumenitsu, svi smo se raskomotili u svojim kabinama i uživali u pojedinim čarima i asortimanu koji je nudio brod dok smo se, naravno, svi kao kolektiv složili u tome da je hrana imala okus po posoljenom kartonu, a tuševi su nam bili promjera vlastitih leđa.

Dodona je bila prvi lokalitet koji smo posjetili te bi nas se mnogo više dojmio da nismo bili dehidrirani, umorni i na rubu sunčanice. No kada smo stigli u Metsovo, sladak gradić divne arhitekture, koji je imao jako dobru hranu i maslinovo ulje te mjesto gdje smo se mogli okrijepiti za vrijeme slobodnoga vremena, bilo nam je mnogo bolje i dojmovi od toga trenutka nadalje ostajali su jači.

Učenici 4. B i 4. C razreda uz profesora Jurinovića koji je podizao atmosferu čak i u visokim manastirima u Meteori.

Dan nakon Dodone, Metsova i noćenja u Kalambaki stigli smo u jedan od prekrasnih i jedinstvenih samostana Meteora koje su izgradili pravoslavni svećenici koji su se htjeli udaljiti od tadašnjeg svijeta. Meteora, kao i njihov domaći šumski med, ostavlja osobit dojam zbog ljepote tamošnjeg krajolika koji okružuje samostan te povijesnog doživljaja i neobičnog osjećaja spokoja koji omogućava da vizualiziraš život tih svećenika u potpunoj izolaciji.

Toga istoga dana posjetili smo mnogo hvaljene Delfe. Mnoge nas se osobito dojmila lokalna voditeljica Penny koja je zaista uspjela u naumu da od hrpe kamenja učini ono što je bilo tako veličanstveno u Apolonovim i Pitijinim Delfima i da osjetimo život grada starog preko 2000. godina pod nogama.

Po svojem svjedočenju i svjedočenju kolega, čini se da je Atena grad koji će sigurno ostaviti ili izrazito dobar ili izrazito loš trag u sjećanju. Osobno me se vrlo dojmila jer ukazuje na određeni duh i točan je pokazatelj onoga što se može generalizirati o stanovnicima Atene: neorganizirani su i glasni. Također, atmosfera na neki način ukazuje na određenu ljubaznost ljudi i kako se vjerojatno iznad toga grubog arhipelaga krije nježno i toplo srce koje samo želi dobro.

Potom smo uvečer išli brodom na Kretu i dva topla dana tamo proveli kupajući se.

Veselo društvo iz 4. F s profesorom Andrićem pošto su se uspeli do ostataka Posejdonova hrama na rtu Sunionu.

Nekoliko dana kasnije, povratkom na kopno, došli smo na rt Sunion na kojemu je bio Posejdonov hram na koji se navodno potpisao G. G. Byron te smo pronašli njegov potpis. U tome je trenutku otprilike 15 % generacije (koji žele upisati komparativnu na Filozofskom fakultetu) dobilo živčani slom od sreće i vrištalo.

Taj isti dan također smo posvetili i arheološkom muzeju u Ateni koji je bio jednostavno fascinantan. Neprocjenjivi su trenutci u muzejima oni kada se na nekoliko trenutaka možeš približiti mramornom kipu ili uljanoj slici sasvim blizu i sagledati detalje umjetničkog djela te zamisliti umjetnika na djelu kako uklesava taj kut ili oslikava tu sjenu.

Dan poslije posjetili smo Atrejevu riznicu, Mikenu i amfiteatar u Epidauru. To je uglavnom bio dan dobre akustike s obzirom na to da nam je naša voditeljica pjevala jednu pjesmu u Atrejevoj riznici, a mi smo sami iskušavali moć frekvencije, interferencije i zvuka u Epidauru pljeskanjem, pjevanjem i deranjem.

Zadnji lokalitet koji smo posjetili bio je Olimpija i tamošnji arheološki muzej koji je u potpunosti oduzeo dah. Posebno mi se svidjela jedna soba čiji je ulaz stajao iza zida na kojem su ispisane informacije o Zeusovu izgubljenu kipu koji je nekoć stajao u olimpijskom hramu. To je bila izolirana soba s iznimno dobro sačuvanim, skoro trometarskim kipom Hermesa kako drži malenoga Dioniza i pruža mu grožđe te Dioniz poseže za njim. Soba je bila zvučno izolirana te nije imala drugih djela i apsolutno ništa nije čovjeka moglo omesti u zapažanju, promatranju i upijanju priče koju nam je taj kip pričao iako je bio sasvim nijem.

To smo popodne, nažalost, morali otputovati natrag u Patru kako bismo se ukrcali na brod za Anconu i polako krenuli kućama.

Sve u svemu, bilo nam je prekrasno i dobili smo obilje infromacija (možda čak i malo previše) u 10 dana. Neka se druženja ne zaboravljaju, baš kao ni maturalno putovanje!

FOTO: učenici i profesori 4. razreda

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *