Škola očima maturanta

objavljeno u: Atrium - Atrij | 0

Prije dva mjeseca razmišljala sam o tome kako vrijeme brzo prolazi i kako su četiri godine zapravo kratko vrijeme. Na jednom od velikih odmora promatrala sam maturante i zapitala sam se kako oni vide školu u koju sam ja tek došla.

Ono što je meni nezamislivo, škola bez sadašnjih maturanata, zapravo će već dogodine biti stvarnost s nekim novim ‘klincima’ u prvim razredima. Željela sam stoga razgovarati o školi s nekim maturantom koji je aktivan i u školi i u izvannastavnim aktivnostima, koji je dio klasičarske struje i koji je svestran.

INTERVJU S PATRIKOM BRANŠAJDOM

Možeš li se na početku razgovora kratko predstaviti?

Zovem se Patrik, idem u 4.c razred, bavim se debatom, često sudjelujem u večerima poezije, želim upisati komunikologiju, volim čitati…

Spomenuo si da želiš studirati komunikologiju. Misliš li da te je Klasična pripremila za taj faks?

Patrik Branšajd, maturant Klasične gimnazije, aktivan je učenik naše škole. Sudjeluje u brojnim aktivnostima u školi, a dobrom je dijelu učenika poznat kao jedan od voditelja pjesničkih večeri.

Jako mi je teško odgovoriti na to pitanje. Smatram se pripremljenim, ali također mislim da sam se najviše pripremio sam odabirom odgovarajućih izvannastavnih aktivnosti. Klasična mi je dala mogućnosti, platformu za pripremu i ja sam to iskoristio. Klasična daje platformu ljudima da se pripremaju za različite fakultete ako to žele, ali ako se ljudi tome odupiru, onda neće ni dobiti puno. Svatko bi trebao nečemu težiti, mislim da ljudi moraju dobro razmisliti o onome što žele od života te stvarno iskoristiti mogućnosti koje im škola nudi.

 Vratimo se nekoliko godina unatrag. Kako to da si odabrao upisati Klasičnu?

Nisam bio jedan od onih koji je odabrao Klasičnu zbog ocjena, mogao sam upisati i druge škole, no svidjela mi se Klasična gimnazija prvenstveno zbog izvannastavnih aktivnosti i fakultativnih predmeta. U početku sam imao velike snove i bio sam zanesen velikim izborom aktivnosti, no nisam mogao upisati sve što mi se svidjelo. Sad mislim da je to bila ok odluka jer su mi predmeti i izvannastavne aktivnosti koje sam pohađao mnogo vrjednije nego što bi bile u nekim drugim školama koje su mi isto bile na listi odabira.

Kako si tijekom školovanja pomirio nastavu i izvannastavne aktivnosti?

Sudjelovao sam mnogo manje na fakultativnoj nastavi i izvannastavnim aktivnostima nego što sam to htio. Bio sam na debati tijekom sve četiri godine, a izvan toga sam se više usredotočio na pojedine događaje, zbog čega mi je sad žao. Htio sam ići na dramsku jer sam se htio baviti glumom, htio sam ići na filmologiju jer me uvijek zanimao film, ali nisam. Sad mi je zbog toga žao jer su to aktivnosti kojima sam mogao produbiti svoje interese i družiti se s drugim učenicima koji slično razmišljaju.

Kako provodiš slobodno vrijeme? Imaš li uopće slobodnoga vremena?

Ne učim puno, pa ajmo reći da imam dosta slobodnog vremena koje provodim družeći se s ljudima. Osim toga volim čitati. Negdje početkom trećeg razreda shvatio sam da bih trebao čitati različite knjige, a ne samo književnost, tako da trenutno čitam o antropologiji, raznim političkim sustavima, o debati i filozofskim pitanjima. Dio slobodnog vremena ne radim ništa posebno, ležim doma, gledam filmove i apsolutno mi se ništa ne da raditi.

Tolerancija kao temeljna vrijednost škole

Kako si se osjećao kad si tek došao u školu, a kako se osjećaš sad kad odlaziš?

Prvoga dana nastave bio sam užasno prestrašen jer sam se cijeli sedmi i osmi razred više bavio crtanjem i umjetnošću misleći da ću upisati ŠPUD. Ipak sam na kraju došao u gimnaziju koja je slovila kao teška. Znao sam da se u Klasičnoj mora dosta učiti i znao sam da su klasičari uglavnom inteligentni i da mnogo znaju pa sam se bojao kako će me ti ljudi prihvatiti. Nisam bio siguran kako bih se trebao ponašati… Ajmo reći da sam htio stvoriti sliku sebe koja će se sviđati drugim ljudima. Sada mislim da je to bio jedan od najiracionalnijih strahova koje sam imao. Ljudi u Klasičnoj prilično su tolerantni, pa sam se brzo riješio strahova. Što se tiče straha od gradiva, naučio sam prihvatiti da ne mogu imati samo odlične ocjene i da jednostavno moram raditi puno više nego što sam radio u osnovnoj školi.

Po čemu je Klasična drugačija od ostalih škola?

Po ljudima. Klasična je definitivno drugačija od drugih škola i to je nešto o čemu bismo mogli dugo razgovarati, no ono najvažnije je da su kod nas nezamislivi vandalizam i nasilje o kakvom čitamo – nezamislivo je da kod nas učenici ozljeđuju jedni druge jer ljudi u Klasičnoj prihvaćaju druge ljude i poštuju njihov integritet i različitosti. Naravno, svi imamo nekoga tko nam na neki način smeta, ali to ne znači da ćemo ga maltretirati. Mislim da to u drugim školama zaista nije tako.

Kakav je prema tvom mišljenju tipičan klasičar?

Mislim da postoje dva tipa klasičara. Prvi je alternativac ili umjetnik. Većinom se takvi klasičari bave glazbenom ili dramskom umjetnošću i vrlo su često izvrsni u umjetnosti kojom se bave, strastveni su i postižu velike uspjehe već sada, tako da sam siguran da će veliki broj njih i nastaviti u umjetničkom smjeru. Drugi tip klasičara ljudi su koji su usredotočeni na društvene predmete i zbivanja, politički i društveno su aktivni, bave se sociologijom, filozofijom, književnošću i sličnim područjima. Oni su uglavnom bolji učenici, odnosno imaju bolje ocjene, i oni često ostvaruju dobre akademske rezultate.

Misliš li da su stereotipi o klasičarima istiniti?

Ovisi kako koji. Ako razgovaramo o onoj najgoroj vrsti stereotipa koju imamo, a to je da su klasičari veliki narkomani, mislim da nisu baš istiniti. Da, znam da u svakom slučaju ima u Klasičnoj koječega, ali isto tako mislim da je to tako u bilo kojoj drugoj srednjoj školi. Druga predrasuda o klasičarima je da smo prepotentni ljudi koji uče starogrčki i latinski i objašnjavaju etimologiju i ispravljaju gramatiku. Mislim da neki klasičari jesu takvi, no najčešće je to iz šale i nimalo toliko negativno koliko se predstavlja. Rekao bih da ne možemo ni klasičare ni učenike drugih škola stavljati u okvire stereotipa.

Ono kad se jedinica iz matematike pretvori u pozitivno iskustvo

Možeš li izdvojiti neke situacije po kojima ćeš pamtiti svoje četiri godine u Klasičnoj?

Mogao bih iz svakoga razreda opisati jednu situaciju – iako vjerojatno cenzuriranu verziju…

Mislim da mi je u prvom razredu možda najljepša situacija koju sam doživio kad sam na kraju prvog polugodišta dobio jedan iz matematike. U to sam se vrijeme još uvijek sjećao osjećaja iz osnovne škole koji su pratili jedinice. Kad dobiješ lošu ocjenu, profesor se na neki način ponaša prema tebi kao da si doživio ogroman neuspjeh i zbog toga te ponekad verbalno kažnjava. Sada sam došao pred profesoricu znajući da imam neispravljenu jedinicu i da sam stvarno loš iz tog predmeta i očekivao sam da će me smatrati lošim i neuspješnim učenikom. No profesorica mi je ponudila svoju pomoć, pitala me trebam li razgovarati s kim o tome ili trebam savjet. To me je pozitivno iznenadilo, pa profesoričinu reakciju pamtim kao najdražu situaciju iz prvog razreda.

Nadalje, pamtim drugi razred kao razdoblje procvata društvenog života pa najviše pamtim izlaske i cuge nakon škole. Treći razred obilježio je maturalac. Tada sam se prvi put doista zbližio s ljudima iz razreda, upoznao ih i počeo se napokon više družiti s njima. Osim toga, to je bilo iskustvo u kojemu sam mogao vidjeti osobnija lica svojih profesora. Cijeloga putovanja među nama je vladala vrlo opuštena atmosfera u kojoj sam stvarno uživao, a i voditelj putovanja bio je fenomenalan.

Je li maturalac ispunio sva tvoja očekivanja?

Očekivanja su možda bila malo drugačija nego što je ishod maturalaca. Doživio sam neke doista lijepe trenutke na putovanjima i mislim da su me maturalci jako zbližili s ljudima iz razreda. Također su mi pokazali i da s nekim ljudima iz razreda ne bih mogao funkcionirati na duže vrijeme. No uglavnom sam naučio kako tolerirati različitosti, kako prihvatiti različita razmišljanja, ali i kako se izboriti za sebe u različitim situacijama. Osim toga, na maturalcu vidimo sve o čemu učimo toliko dugo. Moram priznati da su neke stvari jako zanimljive, zaista smo proveli kvalitetno vrijeme, puno naučili o gradivu, ali i o sebi samima.

Jednom nogom tu, drugom prema izlazu

Što će Klasična izgubiti odlaskom tvoje generacija? Što nam ostavljate?

Klasična se počela dosta mijenjati zadnjih godina ne samo zbog izmjene generacija nego i zbog novog načina rada same škole. Mislim da je velika pogreška pokušaj da se Klasična približi općim gimnazijama: ona bi trebala uvijek ostati posebna (kao što je oduvijek i bila). Što se tiče odlaska moje generacije, mislim da to neće imati samo po sebi velik utjecaj na školu. Škola će zasigurno izgubiti neke nadarene ljude, ali doći će neki drugi nadareni ljudi. Nadam se da je moja generacija uspjela održati i na mlađe generacije prenijeti toleranciju i zajedništvo.

Hoće li ti nedostajati škola?

Mi smo svi već jako umorni od ovih tri i pol godine škole, tako da možda u ovom trenutku ni ne razmišljam o tome. Svakako će mi nedostajati neki trenutci, no ne mogu reći da će mi nedostajati sve. Na primjer, sigurno mi neće nedostajati pisanje ispravaka u 7 ujutro, ali nedostajat će mi bliskost s društvom i profesorima. Neki dan došao sam ranije u školu i baš sam gledao oko sebe razmišljajući o svim lijepim uspomenama koje povezujem sa školom.  Da, mislim da ću u svakom slučaju imati lijepe uspomene na ovo mjesto i da će mi svakako nedostajati većina toga, al’ ipak ne sve.

Hvala ti na razgovoru!

FOTO: Vid Gašparović

Moglo bi Vas zanimati:  MI video - epizoda 1: debatni klub Hermes

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *