Za prijevod treba imati žicu

INTERVJU S DOBITNICOM DVAJU OSKARA ZNANJA

Intervjuirala sam našu bivšu učenicu,  Vjekoslavu Margetić, dvostruku državnu prvakinju iz latinskog i grčkog jezika, kojoj su ove godine u veljači zasluženo uručena dva Oskara znanja.

Bila si dvostruka državna prvakinja i osvojila dva Oskara znanja za prošlu godinu. Kako si ostvarila takav uspjeh? Je li ti bilo teško?

Pa, iskreno, meni se činilo kao da nisam radila ništa. Vjerojatno zbog toga što nisam „učila“ latinski i grčki od osnovne škole, ali sam shvatila da sam za to vrijeme prevodila puno tekstova i pozorno slušala na satu. Plodovi kontinuiranog rada nakupili su se tijekom godina. Najveći mi je problem zapravo bila trema. Zato sam zahvalna profesoricama i mentoricama Ondini Mirt i Ingi Fröbe Naprta koje su me uvijek podržavale i ohrabrivale. S profesoricom Mirt često sam imala dodatne na kojima smo prevodile tekstove, a i profesorica Fröbe davala mi je dodatne materijale. Moja profesorica Zamola iz osnovne škole jednom mi je prilikom rekla da za prijevod „treba imati žicu“, a najveći dio testa je upravo to, pa možda isto ima smisla da imam oko za uviđanje obrazaca koji se događaju u tekstu.

Vjekoslava Margetić sa svojim mentoricama Ondinom Mirt Puškarić i Ingom Fröbe Naprta.

Postoje li neki profesori, mentori, koji su te inspirirali na tvom putu do uspjeha?

Postoje, o tome bih mogla pričati najviše od svega, svi su mi jako dragi na svoj način. Istaknula bih profesoricu Petrinjak, s kojom sam vodila puno zanimljivih razgovora i s kojom se i dalje znam dopisivati. Ona te baš potiče da razmišljaš i gledaš stvari iz različitih kutova. Zatim profesor Budimir, on mi je uvijek bio inspirativan zbog količine podataka koje zna i zbog načina na koji je povezivao gradivo s izvanknjiževnim kontekstom. Moram spomenuti ponovno i svoje mentorice Ondinu Mirt i Ingu Fröbe čiji je svaki sat bio anegdota za sebe. Naravno, ne mogu zaboraviti razrednika, profesora Andrića, koji nas je u prvom razredu dočekao i četiri nas godine vodio kroz Klasičnu. Bili smo mu prvi razred, tako da se nadam, tj. znam, da smo mu ostali u dobrom sjećanju!

Što te je navelo da upišeš Klasičnu gimnaziju? 

Učila sam latinski i grčki u osnovnoj školi. Na prvu sam se zaljubila u te jezike te ostvarila odlične rezultate na državnim natjecanjima u osmom razredu. Također, čula sam razne anegdote od sestre koja je u to vrijeme išla u Klasičnu i htjela sam vidjeti je li to stvarno tako kako je ona pričala.

Uz sve druge uspjehe bila si i učenica generacije. Što je za tebe značio taj događaj?

Mislim da to definitivno nije bila potvrda da sam četiri godine „radila kako spada“, ali bila je velika čast. Najvažnije mi je bilo da su se svi usuglasili s tim i da je odluka bila donesena složno.

Što studiraš? Pomaže li ti poznavanje latinskog i grčkog jezika u studiranju i životu općenito?

Trenutno studiram biologiju na PMF-u, ali sljedeće se godine prebacujem na klasičnu filolofiju na Filozofski. Klasični jezici svakako pomažu u životu, to su jezici koji su korijen svih jezika. Na engleskom mi je lakše napisati neku riječ po sluhu ako već znam njezin korijen iz latinskog. U biologiji etimologija riječi često dolazi iz jednog od ta dva jezika, tako da se može zaključiti što znače neki pojmovi iako nikad nisi čuo za njih.

Zašto je Klasična dobar odabir za sadašnje osmaše?

Vjekoslava je odlučila sljedeće godine započeti studij klasične filologije iako trenutno studira biologiju.

Privilegija je učiti latinski i grčki, pogotovo ovako u kombinaciji. Klasična je jedina koja ima tu mogućnost. Kao što sam rekla, klasični su jezici jako važni u životu i olakšavaju razumijevanje drugih svjetskih jezika. Mislim da učenje klasičnih jezika stvara dobre radne navike, a sve je to nagrađeno dozom zadovoljstva i ispunjenja jer učiš jezike na čijim ramenima stoje svi ostali.

Tu je također i lepeza ekstrakurikularnih aktivnosti kao što su dramske i filmske grupe, debate, jezici, retorika i drugi. Uz sve to, ima jako zanimljive profesore i kvalitetan način predavanja koji je stvarno čini genijalnom za razvijanje ljudi u različitim područjima. Ja sam se tu uvijek osjećala kao doma i voljela bih potaknuti veći broj ljudi da se bave prvenstveno ovim jezicima jer oni oplemenjuju dušu.

FOTO: Ivana Črnelč

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *