Može li suradnja klasičara i špudovaca doista uspjeti?

Povodom suradnje ŠPUD-a i Klasične gimnazije i objavljivanja zajedničkoga biltena novinari Klasične gimnazije odlučili su provesti anketu u obje škole kako bi saznali što klasičari i špudovci misle jedni o drugima, školi i umjetnosti.

Porazna nezainteresiranost i loša promidžba

Ukupno su analizirani odgovori 78 učenika – četrdeset klasičara i trideset i osam špudovaca svih uzrasta. Iako je plan bio intervjuirati četrdeset nasumično odabranih učenika svake škole (deset po generaciji), dvije špudovske ankete bile su tek djelomično popunjene te nisu uzete u obzir tijekom analize rezultata. Učenici su odgovarali na dvanaest pitanja skalom koja se kretala od 1 (uopće se ne slažem) do 5 (potpuno se slažem).

Tek je 10 % klasičara i manje od 3 % špudovaca upoznato sa suradnjom dviju škola.

Anketa se može podijeliti na dva dijela. Prvi dio ankete ispitao je upoznatost klasičara i špudovaca sa suradnjom njihovih škola. Rezultati su bili zapanjujući – 67.5 % klasičara i 44.7 % špudovaca ništa ne zna o suradnji dok je tek 10 % klasičara te 2.6 % špudovaca označilo da su vrlo dobro upoznati sa suradnjom dviju škola. Iznenađujuće je što učenici ne znaju što se događa u školi; međutim, zabrinjavajuća je činjenica da su organizatori suradnje inkompetentni bolje proširiti vijesti o zajedničkim projektima koji se odvijaju na više razina (trenutno škole zajedno sudjeluju u tiskanju biltena i projektu Škole održivosti o čemu možete više pročitati OVDJE i OVDJE.) Postavlja se pitanje jesu li nositelji projekata odabrali uspješan način pristupanja učenicima, ali također važno je i pitanje koliko (ne)zainteresiranost učenika doprinosi uspjehu ili propadanju projekata koji se provode u njihovim školama.

Treba spomenuti činjenicu da se je na novinarske radionice tijekom kojih su učenici ŠPUD-a i Klasične zajedno sa svojim mentorima osmišljavali izgled i sadržaj biltena odazvao veći broj klasičara: rijetko je broj prisutnih špudovaca nadilazio dvoje ili troje učenika. Čini se da među špudovcima prevladava određeni oblik nerealiziranog kreativnog potencijala koji fluktuira ovisno o raznim čimbenicima dok među klasičarima prevladava općenita nezainteresiranost za program ovoga projekta s izuzetkom relativno male skupine učenika i njihovih mentora. Nijedan od ovakvih pristupa projektu i suradnji ne omogućava ni špudovcima ni klasičarima da dostignu svoj puni potencijal. Ipak, ostaje otvorenim pitanje kako najbolje iskoristiti potencijale učenika, odnosno kako najbolje kombinirati potencijale obiju skupina učenika da bi ih se uspješno motiviralo za osmišljavanje vlastitih projekata i učinkovito sudjelovanje u postojećim projektima.

Ipak, unatoč općenitoj neupoznatosti s trenutačnom suradnjom ŠPUD-a i Klasične gimnazije, kao i razlikama u razmišljanju špudovaca i klasičara koje će postati očite tijekom analize drugoga dijela ankete, obje skupine učenika čine se zainteresiranima za suradnju u budućnosti – njih 50 % u ŠPUD-u kao i u Klasičnoj smatra da suradnju treba nastaviti. Velik je i broj učenika koji je ostao neutralan prema daljnjoj suradnji, no treba posebno istaknuti da je postotak onih koji se protive ideji suradnje u oba slučaja veoma mali.

Sličnosti i razlike između klasičara i špudovaca

Drugi dio ankete posvećen je interakcijama učenika i propituje mišljenje špudovaca o klasičarima i Klasičnoj gimnaziji i obratno. Osim toga, anketa propituje promišljanje učenika o umjetnosti. Na prvi su pogled vidljive značajne razlike u razmišljanju špudovaca i klasičara – klasičari na veći broj pitanja odgovaraju pretežno neutralno (3 – niti se slažem niti se ne slažem) dok su odgovori učenika ŠPUD-a često obilježeni određenom polarnošću. Moglo bi se na temelju dobivenih podataka podosta zaključiti o karakterima klasičara i špudovaca i načininima na koje se oni međusobno razlikuju, a jedan je od zaključaka prilično pesimističan – neutralnost klasičara izravna je posljedica nezainteresiranosti ponuđenim pitanjima, a tako i projektom općenito.

Većina klasičara smatra da je program Klasične gimnazije bolja podloga za daljnje obrazovanje, no špudovci se s njima ne slažu.

Međutim, pri analizi odgovora bitno je uzeti u obzir i razliku u stajalištu s kojeg učenici pristupaju određenim anketnim pitanjima. Uzmimo, primjerice, drastičnu razliku u odgovorima na pitanje „Klasična gimnazija bolja je priprema za akademsku karijeru“. 50 % klasičara složilo se s tvrdnjom, a samo 2.5 % misli da je tvrdnja potpuno neistinita dok  se samo 26.3 % špudovaca složilo s postavljenom tvrdnjom, a 23.6 % s njom se nije uopće složilo. Većina je špudovaca, dakle, ostala neutralna prema tvrdnji dok su klasičari imali relativno homogen stav o tvrdnji koji se približio gornjem kraju ljestvice vrednovanja. S obzirom na to da klasičari pitanju pristupaju iz pozicije gimnazijalaca kojima je daljnje obrazovanje gotovo neminovno, očekivano je da će pridavati više važnosti načinima na koji ih škola priprema za fakultet i opsegu programa koji im omogućava šarolik odabir studija. Stoga je logično i da gimnazijski program s većom satnicom općeobrazovnih (obveznih) maturalnih predmeta smatraju boljom pripremom za polaganje mature, a onda posljedično i za otvaranje brojni(ji)h mogućnosti odabira studija.

Zanimljiv je u tom kontekstu i  odnos učenika prema tvrdnji U ŠPUD idu likovnjaci, a u Klasičnu intelektualci”. 23.6 % špudovaca i 40 % klasičara složilo se s ponuđenom tvrdnjom. Dakle, većina se učenika ipak ne bi složila s odvajanjem umjetničkog potencijala od intelektualnog. Treba pritom spomenuti da je među špudovcima visok stupanj korelacije neslaganja s ovom tvrdnjom i tvrdnjom da je Klasična bolja priprema za daljnje obrazovanje. Konkretno, to znači da tek svaki četvrti anketirani učenik Klasičnu gimnaziju smatra školom koja će, vjerojatnije nego ŠPUD, u budućnosti društvu dati akademske građane i intelektualce.

Zanimljivo je bilo i pitanje alternativnosti: 57. 5 % klasičara sebe smatra alternativcima, a tako ih vidi i 13.5 % špudovaca. S druge strane visok postotak špudovaca sebe doživljava kao alternativce (njih čak 65.7 %), a takvima ih uglavnom doživljavaju i klasičari (57.5 %). Činjenica da tako malen broj špudovaca smatra klasičare alternativcima postaje posebno zanimljiva kada se u obzir uzme činjenica da učenici obiju škola općenito smatraju alternativnost dobrom karakteristikom. Ostaje otvorenim pitanje je li drastična razlika u broju špudovaca koji klasičare smatraju alternativcima i klasičara koji sami sebe smatraju takvima posljedica, primjerice, toga što špudovci i klasičari drugačije definiraju alternativnost ili se pak radi o prevladavanju nekih drugih arhetipa klasičara u ŠPUD-u. Neke od nedoumica vezanih uz različite definicije alternativnosti u ŠPUD-u i Klasičnoj možda će biti razriješene otkrivanjem odnosa učenika prema modernoj umjetnosti – 76.3 % špudovaca smatra da je moderna umjetnost jednako vrijedna kao i tradicionalna umjetnost te ih se velik broj (24 učenika od 38 anketiranih) informira o novostima u svijetu umjetnosti. Usporedbe radi, s njima mišljenje dijeli tek 55 % klasičara, kojih  relativno mali broj – njih 18 – prati novitete u raznim umjetničkim poljima (film, književnost, slikarstvo…). Logična je pretpostavka da je u ŠPUD-u alternativnost usko povezana s probijanjem granica i postavljenih normi (posebno estetskih) proširivanjem definicije umjetnosti do te mjere da definicija onoga što je, a što nije umjetnost postaje potpuno subjektivnom. Razumljivo je da će klasičari, koji provode većinu svoga školovanja okruženi tradicionalnim oblicima umjetnosti, biti manje skloni njenim radikalno novim oblicima te da će se određeni stupanj konzervativizma odraziti i na način njihove percepcije u ŠPUD-u. Međutim, ovakva privrženost tradiciji, čini se, ne utječe na percepciju klasičara kao alternativaca u samoj Klasičnoj: oni sebe uglavnom doživljavaju i kao alternativce i kao intelektualce.

Treba na kraju istaknuti i ono što je špudovcima i klasičarima zajedničko počevši od zadnjega pitanja, koje je tražilo odgovor učenika na pitanje može li umjetnost (u svim svojim oblicima) mijenjati svijet na bolje. Tvrdnja je to s kojom se složilo 84.2 % špudovaca i 67.5 % klasičara. Unatoč njihovoj radikalno drugačijoj percepciji umjetnosti, obje skupine učenika sa sigurnošću se mogu složiti s time da umjetnost (što god i kakva god ona bila) ima bitnu ulogu u oblikovanju društva. Većina učenika (76.3 % špudovaca te 62.5 % klasičara) također smatra da njihova škola prihvaća različitosti u osobnosti, uvjerenjima i identitetu učenika; odnosno, većina ih se slaže da je ključno dati priliku svakome pojedincu da postigne svoj puni potencijal i bude ono što jest.

Završna opaska

Analiza ankete nije dala pretežno optimistične rezultate, posebno ne one vezane uz zainteresiranost učenika za događanja u njihovoj školi. Međutim, sama činjenica da je trenutačna situacija takva kakva je (a ako su rezultati ove ankete ikakav pokazatelj, trenutačna situacija poprilično je loša) ne znači da se ona ne može poboljšati u budućnosti. Problem je dvostruk — nalazi se u pristupu mentora i profesora prema učenicima, ali i u pristupu učenika prema školi i događanjima u njoj. Sve dok škola i programi u njoj ostanu nešto što je učenicima nametnuto, obveza koju oni moraju ispuniti kako bi dostigli određene rezultate ili zadovoljili hirove njihovih nadređenih, rezultati neće biti zadovoljavajući. Škola će biti institucija otuđena od interesa učenika, a ne mogućnost za osobni razvoj.

Što se odnosa između špudovaca i klasičara tiče, očite su određene razlike u njihovu načinu razmišljanja, ali i razne sličnosti. Suludo bi bilo ignorirati činjenicu da u ŠPUD-u i Klasičnoj prevladavaju različita mišljenja što se pristupa obrazovanju, kulturi i društvu tiče, ali jednako bi suludo – čak i štetno – bilo ne pokušati pronaći dodirne točke iza ovih različitosti i ne zapitati se kako bi njihove različitosti mogle služiti kao potencijalna inspiracija za buduće projekte. Cilj nije, dakle, tvrditi protiv svakog razuma da je jedna od gore navedenih škola bolja od druge ili poticati nepotrebne i nelogične sukobe između njihovih učenika; cilj je pronaći načine na koji bi se najbolji atributi obiju skupina učenika mogli kombinirati sa svrhom poboljšanja buduće suradnje.