“Škola za život” ili životna škola

objavljeno u: Et cetera - Ostalo | 0

Komentar na projekt Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta u sklopu kurikularne reforme hrvatskog školstva

Hitno potrebna cjelovita kurikularna reforma, koja je izazvala jedan od najvećih prosvjeda podrške u novijoj hrvatskoj povijesti i okupila više od 50 tisuća građana diljem Hrvatske 1. lipnja 2016. godine, pretvorila se u projekt više nalik kakvome nizu tečaja na razini nekolicine škola – “Škola za život”.
Dok na mrežnoj stranici projekta ne postoji dokument s definiranom dugoročnom strategijom, partner projekta telefonski operater A1, daje objašnjenje na vlastitim mrežnim stranicama: “Škola za život” pilot je projekt čiji je cilj povećati i dodatno razviti digitalne kompetencije učenika. U projekt je uključeno 80 osnovnih i srednjih škola s područja Republike Hrvatske koje uključuju više od 8000 učenika i 2000 učitelja.”

 

Blaženka Divjak, ministrica obrazovanja, tvrdi kako je “Škola za život” prvi korak u ostvarivanju cjelovite kurikularne reforme. Ipak, ta se reforma odlikovala značajkom koju ovaj projekt po dosadašnjim indikacijama nema. Njen je cilj bio upravo cjelovita promjena temeljnih ideja na kojima počiva hrvatsko obrazovanje. Osim razvijanja kritičkog mišljenja i stjecanja životnih vještina, srž reforme bila je interdisciplinarnost. Projekt “Škola za život” ulaže resurse u postojeću infrastrukturu te time ojačava trenutni školski sustav onemogućujući trajne promjene.

Provedba eksperimentalnog programa

Glavna je mjera koja se predlaže opremanje škola pametnim pločama, tabletima i sličnim digitalnim uređajima. Javnost i dalje čeka konkretan plan s objašnjenjem na koji se način povećanjem količine informatičke opreme namjeravaju ostvariti ciljevi kurikularne reforme, obogaćivanje kreativnosti i razvoj kritičkoga razmišljanja. S druge strane, vidljiv je rastući trend prioritizacije STEM područja (znanosti, tehnologije, strojarstva i matematike), a ne interdisciplinarnog programa društvenih i prirodnih znanosti. Tako je i donošenje kurikuluma Informatike izdvojeno od ostalih kurikularnih dokumenata, od kojih su neki tek nedavno objavljeni, iako bi se projekt od sljedeće godine trebao početi provoditi na razini cijele države.

Kada ministrica Divjak izjavljuje da je važnije poučavati djecu rješavanju životnih problema jer će se rijetko naći u situaciji u kojoj moraju riješiti jednadžbu 2x+3y=5, a češće da usporede cijene proizvoda, sjajno ilustrira zamisao koja čini srž ovog projekta. U njemu razumijevanje šireg matematičkog koncepta igra sporednu ulogu te se u prvi plan stavljaju jednostavne, praktične vještine. Ne čini se intuitivnim da projekt želi obogatiti znanje učenika koliko nastoji učenika pretvoriti u donekle iznadprosječnog radnika na današnjem tržištu rada, iako ni objašnjenje kako će do toga doći ne postoji među službenim dokumentima projekta.

Međunarodne ljestvice

Postoji više razloga zašto se, na prvi pogled, ovakav pristup čini korisnim. Prvi od njih jest često isticanje niskog plasmana hrvatskog obrazovanja na međunarodnim ljestvicama, najčešće PISA testiranja srednjoškolaca u području prirodnih znanosti.

Problem s time nedostatci su unutar samih sustava testiranja. Izvještaji iz proteklih pet godina upućuju na to da su se prelaskom na računalne oblike testiranja razlike u rezultatima između zemalja drastično promijenile te da novi način provedbe nije do dovoljne razine usustavljen da bi pokazivao mjerodavne rezultate. Mediji bi trebali ostati na oprezu i ne davati prevelik legitimitet PISA testiranju uzevši u obzir relativnu uspješnost sustava te rizike koji se tiču točnosti izvedenih zaključaka. Dakle, najčešće statistike na koje se predstavnici projekta u javnosti pozivaju nisu reprezentativne zbog strukturalnih mana samih testiranja.

Drukčije vještine

Drugo je opravdanje za prioritizaciju STEM područja ideja da su digitalne vještine bitnije za život u modernom društvu u odnosu na vještine koje se mogu dobiti izučavanjem humanističkih područja. Ipak, društvene znanosti daju specifičnu lepezu znanja koje je pojedincu korisno, a društvu kronično nedostaje. Za primjer se može uzeti ekonomska kriza iz 2008. godine. Nemogućnost ekonomskih stručnjaka da je predvide bila je jasan rezultat oslanjanja na matematičke modele. Zapadne zemlje danas odlučuju integrirati studije ekonomije i psihologije upravo zato što je tijekom prošloga desetljeća postalo očito da STEM područje nije dovoljno za društveni napredak. Predmeti poput Sociologije i Psihologije nužni su za razumijevanje modernog tržišta, a ovim ih se projektom u značajnoj mjeri zanemaruje.

Također se može govoriti o emocionalnoj inteligenciji i kreativnosti koje se stječu nastavom jezika i umjetnosti. Razumijevanje čovjeka i njegova ponašanja, emocija i stvaralaštva u samom je središtu humanističkih znanosti. U današnjem društvu, usredotočenom na pojedinca, upravo to znanje ostaje relevantno i ne bi se smjelo zanemariti u korist STEM područja.

Mogućnost inovacije

Zadnji od argumenata u korist prioritizacije STEM obrazovanja koji predlažu pristaše projekta jest da je u digitalno doba ono nužno kako bi obrazovni sustav služio kao priprema za tržište rada koje prioritizira STEM područje. Propust je projekta krivo shvaćanje današnjih potreba područja. Inovativnost ne ovisi isključivo o tehnološkom razvoju, već o unapređivanju odnosa korisnika i tehnologije. Kompetitivnost u elitnim dijelovima sektora nije pitanje toga koja tvrtka prodaje najjeftinije mikročipove, već koja ima najkvalitetnije opcije za korisnike uz što jednostavnije rukovanje njima.

Projekt “Škola za život” teži k stvaranju generacija učenika koji će biti spremni za globalno tržište rada te učiniti Hrvatsku kompetitivnom na globalnoj sceni. Jedini je način za to uvođenje interdisciplinarnog programa kojim će učenici moći razvijati kritičko razmišljanje i dubinsko shvaćanje STEM područja te vlastitu kreativnost koju će moći primijeniti na stvaranje inovacija. “Škola za život” još nema jasan plan kojime bi to postigla. Okruživanje osnovnoškolaca tehnologijom i prioritizacijom STEM obrazovanja može postići jedino stvaranje generacije koja se po svom načinu razmišljanja ne razlikuje od strojeva kojima su okruženi.

Dugoročne posljedice

Sve što je poznato o projektu “Škola za život” upućuje na to da je fokus reforme STEM područje. U trenutku u kojem Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta predloženim kurikulumom zanemaruje humanistička područja, ono čini kardinalnu pogrešku koja onemogućuje dugoročni razvoj potencijala u državi. Program nije objašnjen i ne prati trend zapadnoeuropskih država, pionira inovacije, koje ističu važnost interdisciplinarnosti obrazovnog sustava.
Republika Hrvatska relativno je mlada država s još mlađim sustavom obrazovanja. Trenutno ima priliku organski promijeniti paradigmu učenja, poučavanja i vrednovanja te potaknuti sinergiju između različitih područja koja, u konačnici, pomaže razvoju vještina ključnih za moderno tržište rada. Ipak, nastavljajući u smjeru kojom je reforma krenula, čini se da bi dugoročne posljedice kratkoročnih rješenja koja su nam predstavljena hrvatskoj državi uistinu mogle biti životna škola. Nažalost, s ocjenom: nedovoljan.
Moglo bi Vas zanimati:  LiDraNo u Klasičnoj

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *